Izložba Hrvatski sokol
OSNIVANJE HRVATSKOGA SOKOLA
Početna inicijativa
Prve ideje i inicijative za osnivanje tjelovježbenog društva u Hrvatskoj vežu se uz 1866. godinu i prvi posjet „Južnog sokola“ iz Ljubljane Hrvatskom pjevačkom društvu „Kolo“ u Zagrebu, a povodom proslave 300. obljetnice smrti Nikole Šubića Zrinskog.
Konkretniji koraci poduzeti su tek u lipnju 1874. godine kada su na inicijativu liječnika dr. Josipa Fona održani prvi dogovori oko osnivanja Hrvatskoga sokola u Zagrebu. Tom prilikom sastavljen je i inicijativni odbor na čelu sa svećenikom i ravnateljem srednje škole Josipom Torbarom.
Sredinom listopada 1874. godine njemačka nacionalna zajednica u Zagrebu objavila je poziv i inicijativu za osnivanjem njemačkoga tjelovježbenog društva Turnverein u Zagrebu. Kako bi ih preduhitrili inicijativni odbor predvođen Josipom Fonom i Josipom Torbarom izradio je prva pravila društva Hrvatski sokol te je Hrvatski sokol osnovan u Zagrebu 27. prosinca 1874. godine Za prvog predsjednika izabran je Ivan Vončina, tadašnjih gradonačelnik Zagreba i istaknuti član Narodne stranke.
Konkretniji koraci poduzeti su tek u lipnju 1874. godine kada su na inicijativu liječnika dr. Josipa Fona održani prvi dogovori oko osnivanja Hrvatskoga sokola u Zagrebu. Tom prilikom sastavljen je i inicijativni odbor na čelu sa svećenikom i ravnateljem srednje škole Josipom Torbarom.
Sredinom listopada 1874. godine njemačka nacionalna zajednica u Zagrebu objavila je poziv i inicijativu za osnivanjem njemačkoga tjelovježbenog društva Turnverein u Zagrebu. Kako bi ih preduhitrili inicijativni odbor predvođen Josipom Fonom i Josipom Torbarom izradio je prva pravila društva Hrvatski sokol te je Hrvatski sokol osnovan u Zagrebu 27. prosinca 1874. godine Za prvog predsjednika izabran je Ivan Vončina, tadašnjih gradonačelnik Zagreba i istaknuti član Narodne stranke.
Članstvo Hrvatskoga sokola
Nakon osnivanja Hrvatski sokol u Zagrebu imao je 185 članova – 19 utemeljitelja, 66 aktivnih vježbača i 100 podupiratelja.
Od istaknutijih imena među članstvom Hrvatskoga sokola vrijedi spomenuti: književnika Augusta Šenou, sveučilišnog profesora, svećenika i tadašnjeg rektora Sveučilišta u Zagrebu Matiju Mesića, saborskog zastupnika Frana Folnegovića, budućega grado- načelnika Zagreba Milana Amruša, istaknutog hrva- tskog historiografa Tadiju Smičiklasa, nekadašnjeg ilirca i gimnazijskog profesora Vjekoslava Babukića i dr.
Oko 3/10 članova bilo je iz redova činovnika različitih kategorija (vladinih, gradskih itd.), oko 3/10 obrtnika, oko 2/10 činili su trgovci i veletrgovci, oko 1/10 bilo je odvjetnika, oko 1/10 srednjoškolskih i sveučilišnih profesora, liječnika, inženjera i veleposjednika.
Vježbače je predvodio Friedrich (Miroslav) Singer, tada jedini učitelj tjelovježbe u Hrvatskoj, koji je izabran za prvog predvodnika (prednjaka) i učitelja tjelovježbe u Hrvatskom sokolu u Zagrebu.
Od istaknutijih imena među članstvom Hrvatskoga sokola vrijedi spomenuti: književnika Augusta Šenou, sveučilišnog profesora, svećenika i tadašnjeg rektora Sveučilišta u Zagrebu Matiju Mesića, saborskog zastupnika Frana Folnegovića, budućega grado- načelnika Zagreba Milana Amruša, istaknutog hrva- tskog historiografa Tadiju Smičiklasa, nekadašnjeg ilirca i gimnazijskog profesora Vjekoslava Babukića i dr.
Oko 3/10 članova bilo je iz redova činovnika različitih kategorija (vladinih, gradskih itd.), oko 3/10 obrtnika, oko 2/10 činili su trgovci i veletrgovci, oko 1/10 bilo je odvjetnika, oko 1/10 srednjoškolskih i sveučilišnih profesora, liječnika, inženjera i veleposjednika.
Vježbače je predvodio Friedrich (Miroslav) Singer, tada jedini učitelj tjelovježbe u Hrvatskoj, koji je izabran za prvog predvodnika (prednjaka) i učitelja tjelovježbe u Hrvatskom sokolu u Zagrebu.
Širenje broja društava
Nakon Zagreba društva Hrvatskoga sokola utemeljena su u Varaždinu 1877.; Bjelovaru i Krapini 1884.; Zadru, Karlovcu i Vukovaru 1885.; Koprivnici 1887.; Ogulinu 1889.; Splitu 1893. itd. Hrvatska sokolska društva osnivala su se i u BiH, SAD-u te Južnoj Americi.
Do početka I. svjetskoga rata u Hrvatskoj je djelovalo oko 180 društava Hrvatska sokola koja su zajedno brojila između 15000 i 20000 članova.
U tom je razdoblju Hrvatski sokol bio najrašireniji i najmasovniji tjelovježbeni i društveni pokret u Hrvatskoj.
Do početka I. svjetskoga rata u Hrvatskoj je djelovalo oko 180 društava Hrvatska sokola koja su zajedno brojila između 15000 i 20000 članova.
U tom je razdoblju Hrvatski sokol bio najrašireniji i najmasovniji tjelovježbeni i društveni pokret u Hrvatskoj.
CILJEVI I IDEOLOGIJA SOKOLSKOG POKRETA
Ideja je češka, a uzori su njemački
Uzroci nastanka i motivi djelovanja sokolskog pokreta vežu se dominantno s političkim trenutkom u Habsburškoj odnosno Austro-Ugarskoj Monarhiji. Zahvaćena valom političkih, socijalnih i ekonomskih previranja koji se javljaju u Habsburškoj Monarhiji odnosno razvojem i jačanjem nacionalne i političke svijesti, u Češkoj se početkom 60-ih godina 19. stoljeća javlja sokolski pokret.
Nastao je kao jedan od alata političke borbe i pritiska koji je trebao, po uzoru na njemački tjelovježbeni sustav (Turnverein), potaknuti masovna okupljanja s ciljem demonstriranja složnosti, brojčane snage i uvježbanosti građana češkog, a poslije je i na sve građane slavenskoga podrijetla.
Tjelovježba je bila temeljna aktivnost, ali razlozi osnivanja i ciljevi djelovanja sokolskih društava bili su politički i ideološki: borba protiv ger- manizacije i mađarizacije, razvoj i očuvanje nacionalne svijesti te zauzimanje za bolji državno-pravni položaj slavenskih zemalja unutar Austro-Ugarske Monarhije.
Sokolski pokret je osnovan radi ”čuvanja domovine” te je ”odgajalo pojedince za “službu narodu”.
Nastao je kao jedan od alata političke borbe i pritiska koji je trebao, po uzoru na njemački tjelovježbeni sustav (Turnverein), potaknuti masovna okupljanja s ciljem demonstriranja složnosti, brojčane snage i uvježbanosti građana češkog, a poslije je i na sve građane slavenskoga podrijetla.
Tjelovježba je bila temeljna aktivnost, ali razlozi osnivanja i ciljevi djelovanja sokolskih društava bili su politički i ideološki: borba protiv ger- manizacije i mađarizacije, razvoj i očuvanje nacionalne svijesti te zauzimanje za bolji državno-pravni položaj slavenskih zemalja unutar Austro-Ugarske Monarhije.
Sokolski pokret je osnovan radi ”čuvanja domovine” te je ”odgajalo pojedince za “službu narodu”.
Politička dimenzija djelovanja Hrvatskoga sokola
Nositelji sokolske ideje i u Hrvatskoj bili su građanski liberalni slojevi. Društva su osnivana najvećim dijelom u gradovima, ali vodeći ljudi sokolskog pokreta bili su svjesni tadašnje situacije u hrvatskim krajevima te da većinu stanovništva čine seljaci, pa su pokušavali postići veće uspjehe na selu, ističući da je seljak ”temelj naroda.”
Članovi hrvatskih sokolskih društava mogli su biti svi Hrvati i Slaveni, bez obzira na klasnu i stalešku pripadnost. U društvima se govorilo isključivo hrvatskim jezikom, a često su se postavljala pitanja mogu li primjerice Židovi, Nijemci ili Mađari postati članovima hrvatskih sokolskih društava. Savez je tu odluku ostavljao na volju društvima u pojedinim slučajevima, uz napomenu da se vodi računa o očuvanju ”hrvatskog i sokolskog karaktera” društva.
Vođe Hrvatskoga sokola bili su aktivni članovi Narodne strane, Hrvatske stranke prava, a početkom 20. stoljeća i Hrvatsko-srpske koalicije te pobornici politike ”novog kursa”. Zalagali su se za ujedinjenje južnih Slavena unutar Monarhije i kasnijeg stvaranja samostalne države južnih Slavena.Taj krajnji cilj nije javno istican, jer tada ne bi bilo moguće pri dobiti podršku vladajućih.
Njegovo značenje i uloga bila je izrazito politička i ideološka. Geslo hrvatskih sokola glasilo je:
”U “U desnici snaga, u srcu odvažnost, u misli domovina!”. Sve je bilo podređeno domovini, a to je označavalo i jasan politički stav. Službene izjave o političkoj neutralnosti zahtijevali su propisi po kojima je Hrvatski sokol registriran kao tjelovježbena organizacija, no zahvaljujući svom djelovanju postao je narodni pokret.
Članovi hrvatskih sokolskih društava mogli su biti svi Hrvati i Slaveni, bez obzira na klasnu i stalešku pripadnost. U društvima se govorilo isključivo hrvatskim jezikom, a često su se postavljala pitanja mogu li primjerice Židovi, Nijemci ili Mađari postati članovima hrvatskih sokolskih društava. Savez je tu odluku ostavljao na volju društvima u pojedinim slučajevima, uz napomenu da se vodi računa o očuvanju ”hrvatskog i sokolskog karaktera” društva.
Vođe Hrvatskoga sokola bili su aktivni članovi Narodne strane, Hrvatske stranke prava, a početkom 20. stoljeća i Hrvatsko-srpske koalicije te pobornici politike ”novog kursa”. Zalagali su se za ujedinjenje južnih Slavena unutar Monarhije i kasnijeg stvaranja samostalne države južnih Slavena.Taj krajnji cilj nije javno istican, jer tada ne bi bilo moguće pri dobiti podršku vladajućih.
Njegovo značenje i uloga bila je izrazito politička i ideološka. Geslo hrvatskih sokola glasilo je:
”U “U desnici snaga, u srcu odvažnost, u misli domovina!”. Sve je bilo podređeno domovini, a to je označavalo i jasan politički stav. Službene izjave o političkoj neutralnosti zahtijevali su propisi po kojima je Hrvatski sokol registriran kao tjelovježbena organizacija, no zahvaljujući svom djelovanju postao je narodni pokret.
„U DESNICI SNAGA, U SRCU ODVAŽNOST, U MISLI DOMOVINA“
Hrvatski sokolski savez
Brojnost sokolskih društava u Hrvatskoj potaknula je osnivanje sokolskog saveza. Osnivačka skupština Saveza hrvatskih sokolskih društava, poslije nazvanog Hrvatski sokolski savez, održana je u Sušaku (Rijeka) 6. studenog 1904. godine. Sjedište Saveza bilo je u Zagrebu, a za prvog predsjednika izabran je Stjepan Miletić, poznati hrvatski književnik.
ííí
Sokolska društva unutar Saveza bila su od 1907. godine organizirana u veće teritorijalne cjeline, tzv. župe. Na taj način nastojala se olakšati organizacija sletova, izbjeći teškoće materijalne i financijske prirode u radu, uskladiti djelovanje po stručnim pitanjima i sl.
ííí
Župe su slale svoje izaslanike na sjednice Saveza, plaćale godišnje članarine, sudjelovale na javnim vježbama u organizaciji Saveza, priređivale svoje javne vježbe, slale prednjake na prednjačke sastanke Saveza…
ííí
Sokolska društva unutar Saveza bila su od 1907. godine organizirana u veće teritorijalne cjeline, tzv. župe. Na taj način nastojala se olakšati organizacija sletova, izbjeći teškoće materijalne i financijske prirode u radu, uskladiti djelovanje po stručnim pitanjima i sl.
ííí
Župe su slale svoje izaslanike na sjednice Saveza, plaćale godišnje članarine, sudjelovale na javnim vježbama u organizaciji Saveza, priređivale svoje javne vježbe, slale prednjake na prednjačke sastanke Saveza…
V. svjetsko gimnastičko prvenstvu u Torinu
Na inicijativu Franje Bučara Hrvatski sokolski savez je 1907. godine postao član Međunarodne gimnastičke federacije (FIG) kako bi hrvatski vježbači mogli nastupati na međunarodnim gimnastičkim natjecanjima. Franjo Bučar izabran je za člana upravnog odbora, a Martin Pilar za člana tehničkog odbora FIG-a.
Reprezentacija Hrvatskoga sokolskog saveza prvi je put nastupila na V. svjetskom gimnastičkom prvenstvu u Torinu 1911. godine. U konkurenciji osam gimnastičkih reprezentacija naši su vježbači zauzeli sedmo mjesto.
Bio je to prvi nastup jedne hrvatske reprezentacije na službenom međunarodnom natjecanju i pod hrvatskom zastavom.
Reprezentacija Hrvatskoga sokolskog saveza prvi je put nastupila na V. svjetskom gimnastičkom prvenstvu u Torinu 1911. godine. U konkurenciji osam gimnastičkih reprezentacija naši su vježbači zauzeli sedmo mjesto.
Bio je to prvi nastup jedne hrvatske reprezentacije na službenom međunarodnom natjecanju i pod hrvatskom zastavom.
Prestanak rada Hrvatskoga sokola
Na sastanku delegata svih sokolskih organizacija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Novom Sadu 28. lipnja 1919. utemeljen je Sokolski savez Srba, Hrvata i Slovenaca koji je 1920. godine nazvan Jugoslavenski sokolski savez, sa sjedištem u Ljubljani. Savez je djelovao pod motom: „Jedan narod, jedna država, jedno sokolstvo”.
Zbog nezadovoljstva stanjem u jedinstvenoj sokolskoj organizaciji, 1922. godine dolazi do ponovnog osnivanja Hrvatskoga sokolskog saveza kao posebne i potpuno samostalne organizacije čiji je vrhunac djelovanja bila organizacija III. hrvatskoga svesokolskog sleta 1925. godine.
Nakon uvođenja šestosiječanjske diktature 1929. godine zabranjuju se sokolske organizacije s nacionalnim nazivima te se od hrvatskih sokolskih društava zahtijeva učlanjenje u Sokol Kraljevine Jugoslavije. Na posljednjoj izvanrednoj skupštini Hrvatskoga sokolskog saveza 15. prosinca 1929. godine pod predsjedanjem starješine Milana pl. Praunspergera usvojen je jednoglasan zaključak da Hrvatski sokolski savez neće pristupiti u novoosnovani Sokol Kraljevine Jugoslavije i odlučeno je da se sva društva Hrvatskoga sokola raspuste.
Zbog nezadovoljstva stanjem u jedinstvenoj sokolskoj organizaciji, 1922. godine dolazi do ponovnog osnivanja Hrvatskoga sokolskog saveza kao posebne i potpuno samostalne organizacije čiji je vrhunac djelovanja bila organizacija III. hrvatskoga svesokolskog sleta 1925. godine.
Nakon uvođenja šestosiječanjske diktature 1929. godine zabranjuju se sokolske organizacije s nacionalnim nazivima te se od hrvatskih sokolskih društava zahtijeva učlanjenje u Sokol Kraljevine Jugoslavije. Na posljednjoj izvanrednoj skupštini Hrvatskoga sokolskog saveza 15. prosinca 1929. godine pod predsjedanjem starješine Milana pl. Praunspergera usvojen je jednoglasan zaključak da Hrvatski sokolski savez neće pristupiti u novoosnovani Sokol Kraljevine Jugoslavije i odlučeno je da se sva društva Hrvatskoga sokola raspuste.
TJELOVJEŽBA I SPORT
U HRVATSKOM SOKOLU
U HRVATSKOM SOKOLU
Gimnastika
Osnovu vježbanja u Hrvatskom sokolu činile su tzv. gimnastičke vježbe. Gimnastičke vježbe, sukladno Tyršovoj sistematizaciji, bile su podijeljene u četiri skupine: vježbe bez sprava i bez pomoći drugih, vježbe na spravama i s rekvizitima, vježbe u skupinama i vježbe s otporom partnera. Najviši su dometi ostvareni u vježbama na spravama (gimnastika) i u skupnim vježbama (na sletovima).
Sokoli su svoja postignuća i uvježbanost pokazivali na javnim nastupima i sletovima. Sletovi su bili javno organizirani oblici tjelovježbenih nastupa na kojima je sudjelovao veći broj vježbača. Sletovi u pravilu nisu imali natjecateljski karakter.
S obzirom na uzrast sokolaši su se dijelili na podmladak (do 14 god.), naraštaj (15 do 18 god.) te na članove i članice. Hrvatski sokol u tjelovježbu ravnopravno uključuje djecu i mlade koji se nazivaju i sokolići, djevojke i žene koje se nazivaju sokolice te odrasle muškarce koji se nazivaju sokolima.
Sokoli su svoja postignuća i uvježbanost pokazivali na javnim nastupima i sletovima. Sletovi su bili javno organizirani oblici tjelovježbenih nastupa na kojima je sudjelovao veći broj vježbača. Sletovi u pravilu nisu imali natjecateljski karakter.
S obzirom na uzrast sokolaši su se dijelili na podmladak (do 14 god.), naraštaj (15 do 18 god.) te na članove i članice. Hrvatski sokol u tjelovježbu ravnopravno uključuje djecu i mlade koji se nazivaju i sokolići, djevojke i žene koje se nazivaju sokolice te odrasle muškarce koji se nazivaju sokolima.
Javni nastupi i sletovi
Prvi javni nastup s demonstracijom tjelovježbenih postignuća članova Hrvatskoga sokola organiziran je u lipnju 1878. u Zagrebu. Osim zagrebačkih sokola, sudjelovali su i članovi sokolskih organizacija iz Varaždina i Ljubljane.
Javne nastupe suorganizirala su pojedina sokolska društva ili više njih zajedno prilikom međusobnih posjeta. Sletovi su bili masovniji i značajniji događaji na kojima sudjeluje veći broj društava, a najčešće su se organizirali na razini pojedinih župa. Hrvatski sokolski savez organizirao je tri velika tzv. svesokolska sleta 1906., 1911. i 1925. godine na kojima su sudjelovala sva hrvatska sokolska društva i brojna sokolska društva izvan Hrvatske.
Na javnim nastupima ili sletovima tjelovježbeni program sastojao se od dvaju temeljnih dijelova: nastupa velikog broja vježbača u skupnim vježbama te vježbi na gimnastičkim spravama.
Javne nastupe suorganizirala su pojedina sokolska društva ili više njih zajedno prilikom međusobnih posjeta. Sletovi su bili masovniji i značajniji događaji na kojima sudjeluje veći broj društava, a najčešće su se organizirali na razini pojedinih župa. Hrvatski sokolski savez organizirao je tri velika tzv. svesokolska sleta 1906., 1911. i 1925. godine na kojima su sudjelovala sva hrvatska sokolska društva i brojna sokolska društva izvan Hrvatske.
Na javnim nastupima ili sletovima tjelovježbeni program sastojao se od dvaju temeljnih dijelova: nastupa velikog broja vježbača u skupnim vježbama te vježbi na gimnastičkim spravama.
Sokol i sport
Pojedina sokolska udruženja osnivaju i posebne sportske sekcije koje često prerastaju u zasebne sportske klubove. Od sportskih aktivnosti unutar hrvatskih sokolskih društava bili su prakticirani biciklizam, mačevanje, streljaštvo, plivanje, veslanje, nogomet, tenis, planinarstvo, konjički sport i dr.
Smatrali su da je sport previše internacionaliziran, za razliku od sokolskog pokreta koji se smatrao nacionalno i slavenski orijentiranim. Također su bili mišljenja kako sport nema značajniji utjecaj na društvo jer osim čestih natjecanja ne teži ostvarivanju drugih društvenih, moralnih ili političkih ciljeva.
Sokolska ideja bila je teškim i napornim radom postići savršenstvo i sklad pokreta bez istaknute ambicije za natjecanjem ili pobjeđivanjem.
Smatrali su da je sport previše internacionaliziran, za razliku od sokolskog pokreta koji se smatrao nacionalno i slavenski orijentiranim. Također su bili mišljenja kako sport nema značajniji utjecaj na društvo jer osim čestih natjecanja ne teži ostvarivanju drugih društvenih, moralnih ili političkih ciljeva.
Sokolska ideja bila je teškim i napornim radom postići savršenstvo i sklad pokreta bez istaknute ambicije za natjecanjem ili pobjeđivanjem.
KULTUROLOŠKA I PROSVJETNA DJELATNOST HRVATSKOGA SOKOLA
Kulturno djelovanje i Sokol u hrvatskim školama
S izuzetnim entuzijazmom promican je i kulturni rad u sklopu sokolskih društava. Djelovali su orkestri, fanfare, zborovi, tamburaški sastavi i kazališni ansambli. Ideja je bila kulturnim djelovanjem i pod motom „Prosvjetom k slobodi“ utjecati na
očuvanje i širenje nacionalne svijesti članova Hrvatskoga sokola i zajednice u kojoj su djelovali.
Po osnivanju 1874. godine, Hrvatskom sokolu dozvoljeno je djelovanje u gimnazijama i poučavanje gimnastike odnosno obavezne nastave tjelesnoga odgoja. Prednjaci Hrvatskoga sokola Miroslav (Friedrich) Singer i Franjo (František) Hochman bili su prvi učitelji gimnastike na učiteljskim školama te nosioci stručnog i obrazovnog djelovanja za potrebe nastave gimnastike u hrvatskim školama.
Svi nastavni planovi i programi nastave gimnastike u hrvatskim osnovnim i srednjim školama bili su temeljeni na sokolskim principima, načinu vježbanja i sadržajima koji su se njegovali u radu sokolskih društava sve do nakon II. svjetskog rata.
Zbog prostornih i kadrovskih ograničenja sustava hrvatskoga školstva nastava tjelesnog odgoja u brojnim osnovnim i srednjim školama bila je organizirana u sklopu sokolskih društava te su voditelji nastave često bili sokolski djelatnici odnosno prednjaci.
očuvanje i širenje nacionalne svijesti članova Hrvatskoga sokola i zajednice u kojoj su djelovali.
Po osnivanju 1874. godine, Hrvatskom sokolu dozvoljeno je djelovanje u gimnazijama i poučavanje gimnastike odnosno obavezne nastave tjelesnoga odgoja. Prednjaci Hrvatskoga sokola Miroslav (Friedrich) Singer i Franjo (František) Hochman bili su prvi učitelji gimnastike na učiteljskim školama te nosioci stručnog i obrazovnog djelovanja za potrebe nastave gimnastike u hrvatskim školama.
Svi nastavni planovi i programi nastave gimnastike u hrvatskim osnovnim i srednjim školama bili su temeljeni na sokolskim principima, načinu vježbanja i sadržajima koji su se njegovali u radu sokolskih društava sve do nakon II. svjetskog rata.
Zbog prostornih i kadrovskih ograničenja sustava hrvatskoga školstva nastava tjelesnog odgoja u brojnim osnovnim i srednjim školama bila je organizirana u sklopu sokolskih društava te su voditelji nastave često bili sokolski djelatnici odnosno prednjaci.
Sokoli i društveni život
Uz vježbanje, velika pažnja pridavana je širenju sokolskih ideja. U tu svrhu Sokoli su organizirali bogat društveni život u mjestima svog djelovanja. Redovito su priređivali plesove, zabave, predstave, lutrije i sl. Također su organizirali i brojna predavanja, izložbe, kazališne predstave te otvarali čitaonice i knjižnice, organizirali zborove i javne glazbe.
Za organizaciju različitih društvenih izleta i posjete drugim sokolskim društvima redovito su formirali „putne blagajne“, a o odijevanju članstva brinula je „odorna komisija”. Izletima i međusobnim posjetima povezivala su se društva u regiji. Na taj su način i predstavljali društva lokalnim zajednicama te privlačili neodlučne građane u svoje redove.
Posebnu važnost pridavali su plesnim zabavama na kojima su se plesali narodni plesovi i kola. Istaknuta je i prosvjetna uloga sokolstva u smislu borbe protiv alkoholizma kao i stjecanju odnosno očuvanju zdravstvenih i higijenskih navika građana.
Za organizaciju različitih društvenih izleta i posjete drugim sokolskim društvima redovito su formirali „putne blagajne“, a o odijevanju članstva brinula je „odorna komisija”. Izletima i međusobnim posjetima povezivala su se društva u regiji. Na taj su način i predstavljali društva lokalnim zajednicama te privlačili neodlučne građane u svoje redove.
Posebnu važnost pridavali su plesnim zabavama na kojima su se plesali narodni plesovi i kola. Istaknuta je i prosvjetna uloga sokolstva u smislu borbe protiv alkoholizma kao i stjecanju odnosno očuvanju zdravstvenih i higijenskih navika građana.
SVESOKOLSKI SLETOVI
1906., 1911., 1925.
1906., 1911., 1925.
Svesokolski sletovi
Svesokolski sletovi bili su najznačajnija i najmasovnija sokolska događanja. Njihova organizacija bila je krajnji test snage i društvenog značaja sokolskih društava. Svesokolski sletovi privlačili su veliku društvenu, političku i medijsku pozornost te su predstavljali događaj od prvorazrednog značaja za sokole.
Prvi svesokolski slet organiziran je 1882. godine u Pragu s oko 1500 vježbača, među njima su bili i predstavnici Hrvatskoga sokola. Na četvrtom svesokolskom sletu u Pragu sudjelovalo je oko 15000 sokola, sokolica i podmlatka.
Hrvatski sokolski savez je nakon svog osnivanja 1904. godine odmah krenuo u pripremu organizacije prvoga hrvatskog svesokolskog sleta u Zagrebu 1906. godine. Nakon njega organizirana su još dva hrvatska svesokolska sleta 1911. i 1925. godine u Zagrebu.
Prvi svesokolski slet organiziran je 1882. godine u Pragu s oko 1500 vježbača, među njima su bili i predstavnici Hrvatskoga sokola. Na četvrtom svesokolskom sletu u Pragu sudjelovalo je oko 15000 sokola, sokolica i podmlatka.
Hrvatski sokolski savez je nakon svog osnivanja 1904. godine odmah krenuo u pripremu organizacije prvoga hrvatskog svesokolskog sleta u Zagrebu 1906. godine. Nakon njega organizirana su još dva hrvatska svesokolska sleta 1911. i 1925. godine u Zagrebu.
Hrvatski svesokolski sletovi 1906. i 1911. godine
Prvi Hrvatski svesokolski slet održan je u Zagrebu 2. i 3. rujna 1906. godine uz podršku nove hrvatske vlade i bana. Na njemu je sudjelovalo ukupno 3590 sokola, od čega 1728 Hrvata. Kao gosti nastupali su sokoli iz Češke, Poljske, Slovenije, Srbije i Bugarske.
Prvi svesokolski slet postigao je veliki uspjeh. Osim tjelovježbenog dijela organiziran je i svečani doček gostiju, mimohod svih sudionika svesokolskog sleta po gradu, brojni koncerti, izložbe i kazališne predstave. Za tjelovježbeni dio izgrađen je posebni objekt s tribinama blizu današnje Draškovićeve ulice u Zagrebu.
Drugi Hrvatski svesokolski slet održan je od 12. do 16. kolovoza 1911. Na njemu je sudjelovalo oko 4500 sokola, od kojih oko 2000 Hrvata, a gosti su bili iz Češke, Slovačke, Srbije, Ukrajine, Poljske, Bugarske, Rusije, SAD-a, te predstavnici Gimnastičkog saveza Francuske.
Prvi svesokolski slet postigao je veliki uspjeh. Osim tjelovježbenog dijela organiziran je i svečani doček gostiju, mimohod svih sudionika svesokolskog sleta po gradu, brojni koncerti, izložbe i kazališne predstave. Za tjelovježbeni dio izgrađen je posebni objekt s tribinama blizu današnje Draškovićeve ulice u Zagrebu.
Drugi Hrvatski svesokolski slet održan je od 12. do 16. kolovoza 1911. Na njemu je sudjelovalo oko 4500 sokola, od kojih oko 2000 Hrvata, a gosti su bili iz Češke, Slovačke, Srbije, Ukrajine, Poljske, Bugarske, Rusije, SAD-a, te predstavnici Gimnastičkog saveza Francuske.
III. Hrvatski svesokolski slet 1925.
Treći Hrvatski svesokolski slet (14. – 16. kolovoza 1925.) bio je organiziran povodom proslave 1000. obljetnice hrvatskoga kraljevstva (925. – 1925.) i imao je snažnu političku i društvenu dimenziju.
Tom je prigodom u Maksimiru podignuto naročito zdanje –sokolska mogila. Mogila je građena od grumenja zemlje koja je donesena sa 155 lokacija iz svih hrvatskih krajeva (zemalja). U temeljima humka pohranjeni su predmeti iz hrvatske kulturne baštine tog razdoblja, važnije knjige, novine, časopisi te spomenice svih sokolskih društava koje su sudjelovale u gradnji mogile.
Mogila je obnovljena i dovršena 1995. godine kada je u nju ugrađena i gruda hrvatske zemlje, koju je svojim poljupcem blagoslovio Sv. Otac Papa Ivan Pavao II. tijekom svog posjeta Zagrebu, 10. rujna 1994. godine.
Tom je prigodom u Maksimiru podignuto naročito zdanje –sokolska mogila. Mogila je građena od grumenja zemlje koja je donesena sa 155 lokacija iz svih hrvatskih krajeva (zemalja). U temeljima humka pohranjeni su predmeti iz hrvatske kulturne baštine tog razdoblja, važnije knjige, novine, časopisi te spomenice svih sokolskih društava koje su sudjelovale u gradnji mogile.
Mogila je obnovljena i dovršena 1995. godine kada je u nju ugrađena i gruda hrvatske zemlje, koju je svojim poljupcem blagoslovio Sv. Otac Papa Ivan Pavao II. tijekom svog posjeta Zagrebu, 10. rujna 1994. godine.
ZGRADA HRVATSKOGA SOKOLA U ZAGREBU
Sokolski objekti u Hrvatskoj
Počeci sustavne izgradnje i uređenje sportskih objekata u Republici Hrvatskoj vežu se uz uvođenje obvezne nastave tjelesnog odgoja u osnovne škole 1874. godine te uz osnivanje brojnih društava Hrvatskoga sokola.
Najveći broj sokolskih dvorana izgrađen je početkom 20. stoljeća vlastitim sredstvima, odnosno dobrovoljnim prilozima članova. Ta je činjenica pokazatelj društvene snage, značaja i važnosti sokolskog pokreta.
Brojni sokolski objekti izgrađeni diljem Hrvatske često su predstavljali sjedište društvenog, kulturnog i zabavnog života sredine u kojoj se nalaze.
Neke od 20-ak izgrađenih sokolskih dvorana: Zagreb (1883.), Split (1908.), Zlatar (1910.), Bjelovar (1911.), Sisak (1913.), Križevci (1913.), Karlovac (1924.), Vinkovci (1927.), Osijek (1928.).
Najveći broj sokolskih dvorana izgrađen je početkom 20. stoljeća vlastitim sredstvima, odnosno dobrovoljnim prilozima članova. Ta je činjenica pokazatelj društvene snage, značaja i važnosti sokolskog pokreta.
Brojni sokolski objekti izgrađeni diljem Hrvatske često su predstavljali sjedište društvenog, kulturnog i zabavnog života sredine u kojoj se nalaze.
Neke od 20-ak izgrađenih sokolskih dvorana: Zagreb (1883.), Split (1908.), Zlatar (1910.), Bjelovar (1911.), Sisak (1913.), Križevci (1913.), Karlovac (1924.), Vinkovci (1927.), Osijek (1928.).
Sokolana u Zagrebu 1883. godine
Povećanje članstva i interesa za tjelovježbom prerasta mogućnosti tadašnjih školskih „gombaona“ (dvorana) te vodstvo i članovi Hrvatskoga sokola vlastitim sredstvima i novcem 1883. godine na zemljištu tadašnjeg Sajmišta koje je darovao grad Zagreb, prema planu inženjera članova društva na čelu s gradskim inženjerom Milanom Lenucijem u samo pola godine izgrađuju Dom Hrvatskoga sokola, poznatiji kao “Sokolski dom” ili “Sokolana”.
Dvorana Hrvatskoga sokola danas je jedna od najstarijih sportskih dvorana u Europi koja u gotovo originalnom izgledu služi istoj svrsi kao i kada je izgrađena – u njoj vježbaju djeca, mladi i vrhunski hrvatski gimnastičari i gimnastičarke.
Dvorana Hrvatskoga sokola nekoliko je puta obnavljana, a temeljito posljednji put 1987. godine za potrebe održavanja Univerzijade u Zagrebu kada je uređena u prvobitnom obliku te su prema fotografijama izrađene i kopije originalnih velikih lustera koji se i danas nalaze u dvorani.
Dvorana Hrvatskoga sokola danas je jedna od najstarijih sportskih dvorana u Europi koja u gotovo originalnom izgledu služi istoj svrsi kao i kada je izgrađena – u njoj vježbaju djeca, mladi i vrhunski hrvatski gimnastičari i gimnastičarke.
Dvorana Hrvatskoga sokola nekoliko je puta obnavljana, a temeljito posljednji put 1987. godine za potrebe održavanja Univerzijade u Zagrebu kada je uređena u prvobitnom obliku te su prema fotografijama izrađene i kopije originalnih velikih lustera koji se i danas nalaze u dvorani.
PUBLICISTIČKA DJELATNOST HRVATSKOG SOKOLA
Časopis „Sokol“- 140 godina
Godine 1878. Hrvatski sokol u Zagrebu počeo je izdavati mjesečnik „Sokol“, glasilo za tjelovježbu, kao prvi specijalizirani i stručni časopis iz područja tjelovježbe i sporta u Hrvatskoj. Njegovi su urednici bili Andrija Hajdinjak i Franjo Hochman. Nažalost, nakon godinu dana izlaženja list je iz financijskih razloga obustavljen.
Časopis „Sokol“ donosio je u svom bogatom sadržaju članke iz opće problematike tjelesnog vježbanja, iz metodike tjelesnoga vježbanja, podatke iz struke, životopise istaknutih predstavnika sokolskoga pokreta te niz informacija iz zemlje i inozemstva vezanih uz sokolski pokret.
Kao zadatak časopisa postavili su urednici širenje tjelovježbe po cijeloj domovini, te umno rukovođenje u pučkim školama, dakle kao smjernice i upute nastavnicima za svakodnevnu školsku praksu.
Časopis „Sokol“ donosio je u svom bogatom sadržaju članke iz opće problematike tjelesnog vježbanja, iz metodike tjelesnoga vježbanja, podatke iz struke, životopise istaknutih predstavnika sokolskoga pokreta te niz informacija iz zemlje i inozemstva vezanih uz sokolski pokret.
Kao zadatak časopisa postavili su urednici širenje tjelovježbe po cijeloj domovini, te umno rukovođenje u pučkim školama, dakle kao smjernice i upute nastavnicima za svakodnevnu školsku praksu.
Sokolska periodika
Obustavom izlaženja „Sokola“ Hrvatska je ostala bez sokolskog časopisa sve do 1890. godine, kada Hrvatski sokol pod uredništvom Franje Hochmana počinje s izdavanjem stručnog lista „Gimnastika“.
Taj je časopis za školsku i društvenu gimnastiku izlazio tijekom devet godina do 1899. godine. Prva tri godišta uređivao je Franjo Hochman, a poslije njegove smrti preuzeo je 1893. godine taj posao dr. Franjo Bučar.
List je imao jasnu i prepoznatljivu uređivačku politiku, te je donosio brojne članke kao i praktične upute za rad u sokolskim društvima te školi. Kao posebno vrijedan doprinos treba spomenuti sustavnu obradu gradiva i metodičke upute prema postojećim programima za nastavu tjelesnoga odgoja što je u nedostatku stručne literature bilo iznimno važno i korisno.
Praznina u sokolskoj periodici trajala je do 1903. godine, kada dr. Bučar uz pomoć Hrvatskoga sokola u Zagrebu ponovno oživljuje „Sokol“ časopis za promicanje tjelovježbe. Taj je časopis bio službeni list Hrvatskoga sokola u Zagrebu, a poslije i Hrvatskoga sokolskog saveza, te od 1904. godine nosi naziv „Hrvatski sokol“. Sukladno tome je i sadržajno bio uglavnom usmjeren prema sokolskoj problematici i služio je kao službeno sokolsko glasilo.
Taj je časopis za školsku i društvenu gimnastiku izlazio tijekom devet godina do 1899. godine. Prva tri godišta uređivao je Franjo Hochman, a poslije njegove smrti preuzeo je 1893. godine taj posao dr. Franjo Bučar.
List je imao jasnu i prepoznatljivu uređivačku politiku, te je donosio brojne članke kao i praktične upute za rad u sokolskim društvima te školi. Kao posebno vrijedan doprinos treba spomenuti sustavnu obradu gradiva i metodičke upute prema postojećim programima za nastavu tjelesnoga odgoja što je u nedostatku stručne literature bilo iznimno važno i korisno.
Praznina u sokolskoj periodici trajala je do 1903. godine, kada dr. Bučar uz pomoć Hrvatskoga sokola u Zagrebu ponovno oživljuje „Sokol“ časopis za promicanje tjelovježbe. Taj je časopis bio službeni list Hrvatskoga sokola u Zagrebu, a poslije i Hrvatskoga sokolskog saveza, te od 1904. godine nosi naziv „Hrvatski sokol“. Sukladno tome je i sadržajno bio uglavnom usmjeren prema sokolskoj problematici i služio je kao službeno sokolsko glasilo.
Monografska sokolska izdanja
Prve knjige, udžbenici ili priručnici na hrvatskome jeziku a vezane uz tjelovježbu i sport javljaju se nakon osnivanja Hrvatskoga sokola i nakon uvođenja obvezne nastave tjelesnoga odgoja u pučke škole 1874. godine. Ta izdanja su ujedno i najstarija monografska izdanja iz područja kineziologije na hrvatskome jeziku.
Autor prvih monografskih publikacija iz područja tjelovježbe na hrvatskom jeziku bio je A. Hajdinjak. Njegova ključna značajka, osim što je prvi pisao knjige i priručnike iz ovog područja, jest taj da svoje knjige piše pod snažnim utjecajem njemačkog pristupa tjelesnome vježbanju iako je bio istaknuti član Hrvatskoga sokola.
Pod utjecajem publikacija F. Hochmana i A. J. Löfflera tjelovježba u Hrvatskoj dolazi pod snažan utjecaj češkog tjelovježbenog sustava odnosno sokolstva.
Do I. svjetskog rata u Hrvatskoj je izdano 13 vrijednih monografskih izdanja vezana uz sokolski pokret i tjelesno vježbanje.
Autor prvih monografskih publikacija iz područja tjelovježbe na hrvatskom jeziku bio je A. Hajdinjak. Njegova ključna značajka, osim što je prvi pisao knjige i priručnike iz ovog područja, jest taj da svoje knjige piše pod snažnim utjecajem njemačkog pristupa tjelesnome vježbanju iako je bio istaknuti član Hrvatskoga sokola.
Pod utjecajem publikacija F. Hochmana i A. J. Löfflera tjelovježba u Hrvatskoj dolazi pod snažan utjecaj češkog tjelovježbenog sustava odnosno sokolstva.
Do I. svjetskog rata u Hrvatskoj je izdano 13 vrijednih monografskih izdanja vezana uz sokolski pokret i tjelesno vježbanje.